Dokumenti/PDF

Stambeno zbrinjavanje je, uz zapošljavanje odnosno osiguranje ekonomske egzistencije, najvažniji
preduvjet za povratak izbjeglih i raseljenih lica i njihovih porodica. Rješenja ovog životno važnog i
bolnog pitanja za mnoge izbjegle i prognane moraju se tražiti u skladu sa međunarodnim
standardima ljudskih prava i preuzetim međunarodnopravnim obavezama Republike Hrvatske

This analysis was carried out in the last phase of the Regional Legal Assistance Programme –
‘Supporting the return of refugees and displaced persons through legal aid’ the project that was
implemented in the period October 2005-April 2008. The project was implemented by the
regional network of twelve non-governmental organizations from Serbia, Croatia, and B&H
under the auspices of the OSCE Mission to Serbia and with financial support of the Government
of the United States of America.

Ova Analiza izrađena je u okviru posljednje faze Regionalnog programa pravne pomoći – projekta ”Podrška povratku izbjeglica i raseljenih osoba putem pružanja pravne pomoći”, koji je proveden u razdoblju listopad 2005. – travanj 2008.
Projekt je, pod pokroviteljstvom Misije OSCE u Srbiji i uz financijsku podršku vlade Sjedinjenih Američkih Država, provela regionalna mreža dvanaest nevladinih organizacija iz Srbije, Hrvatske i
BiH.

Ova analiza je usmerena na decu migrante, a među njima posebno na
najugroženiju kategoriju dece migranata, decu bez pratnje i to, pre svega,
na onu koja su tražioci azila.
Upravo odvojenost od roditelja ili staratelja ili
druge odrasle osobe odgovorne za njih po zakonu ili običaju čini naročito
ranjivim njihov položaj, te im je zbog toga potrebna posebna pomoć i podrška.

Visoke strane ugovornice,
smatrajući da su Povelja Ujedinjenih nacija i Opšta deklaracija o pravima čoveka, koju je 10. decembra 1948. godine
odobrila Generalna skupština, potvrdile princip da ljudska bića, bez razlike, treba da uživaju prava čoveka i osnovne slobode;
smatrajući da je Organizacija Ujedinjenih nacija u više mahova pokazala brižno staranje koje pokazuje za izbeglice
i da je nastojala da ovim obezbedi najšire moguće uživanje prava čoveka i osnovnih sloboda.

Ova analiza je usmerena na decu migrante, a među njima posebno na
najugroženiju kategoriju dece migranata, decu bez pratnje i to, pre svega,
na onu koja su tražioci azila.
Upravo odvojenost od roditelja ili staratelja ili
druge odrasle osobe odgovorne za njih po zakonu ili običaju čini naročito
ranjivim njihov položaj, te im je zbog toga potrebna posebna pomoć i podrška.

Основни појмови коришћени у овом закону имају следеће значење:
Азил је право на боравак и заштиту које има странац коме је на основу одлуке надлежног
органа који је одлучивао о његовом захтеву за азил у Републици Србији одобрено уточиште
или други облик заштите предвиђен овим законом;
Поступак азила је поступак, уређен овим законом, за стицање и престанак права на азил
и других права лица која траже азил;
Странац је свако лице које није држављанин Републике Србије, било да је страни
држављанин или лице без држављанства.

Migracija je dobrovoljno ili prinudno napuštanje države porekla ili
boravka, radi privremenog boravka ili stalnog nastanjenja u Republici Srbiji i
dobrovoljno ili prinudno napuštanje Republike Srbije radi privremenog boravka ili
stalnog nastanjenja u drugoj državi (spoljna migracija), kao i promena prebivališta
unutar teritorije Republike Srbije, odnosno promena mesta boravka unutar teritorije
Republike Srbije ukoliko je do promene došlo prinudnim putem (unutrašnja
migracija)

Овим законом се уређују услови за улазак, кретање и боравак странаца и надлежност и послови органа државне
управе Републике Србије у вези са уласком, кретањем и боравком странаца на територији Републике Србије.